Autogenous training

Autogeni trening je vrsta samohipnoze. Kroz svakodnevno vježbanje tehnike autosugestije, može se doći do opuštanja. Onaj koji vježba, sam sebe dovede u stanje unutrašnjeg mira, nastupe osjećaji težine i topline.

Takvo stanje mira, dovodi do velike dobrobiti, tijelo i duša se uzdižu, a zablokirana energija počne opet proticati.

Nakon dugogodišnjih, sistematskih teorijskih istraživanja i bezbrojnih praktičnih pokušaja i iskustava sa hipnozom i samohipnozom, svestrani liječnik opće medicine, kožnih i živčanih bolesti, J.H. Schultz, razvio je autogeni trening.

Njegovo djelo “Autogeni trening- koncentrirano samoopuštanje” i k tome pripadajuća  “Knjiga vježbi za autogeni trening” nastala 1932., a objavljena 1935. Od tada je izašla u mnogobrojnim izdanjima.

Ta je knjiga trebala bolesnim kao i zdravim ljudima opisati i približiti autogeni trening kao pomoć u prevladavanju teškoća.

Svakodnevna napetost i opterećenja kroz duži vremenski period, štetno djeluju na tijelo i psihu. Autogeni trening omogućuje opuštanje tijela, ali i psihe.

Riječ “autogeni” dolazi iz grčkog, a znači “samovodeći”. Trening ukazuje na potrebne vježbe. Cilj tih sistematskih vježbi je opuštanje koje postižemo kroz koncentraciju i autosugestiju. Za razliku od hipnoze, koju provodi liječnik hipnotizer, autogeni trening se provodi bez djelovanja drugog izvana. Sve se svodi na samostalnost vježbača. Učitelj kojeg vježbenik treba, ne preuzima ulogu hipnotizera, on samo uči kako pronaći vlastiti put i samostalno ga provesti.

Vježbenik kod autogenog treninga može izvježbati i naučiti, kako sačuvati snagu i ojačati je, a time unaprijediti svoje tjelesno i duševno zdravlje i tako postići unutrašnju ravnotežu.

Autosugestijom se mogu po Schultzu postići slijedeća opuštajuća stanja:

1. težina udova- opustite mišiće u svojim ramenima i nogama, pa kad ste potpuno opušteni osjetite na ugodan način svoju težinu.
2. toplina udova- kad su mišići opušteni opuste se i krvni sudovi i cijelo naše tijelo postaje bolje prokrvljeno i osjećamo ugodnu toplinu.
3. miran rad srca- srce mijenja svoju frekvenciju, čak “nervozna” srca kucaju mirno i ravnomjerno, pumpanje se poboljšava.
4. smirenje disanja- disanje ide samo po sebi. Umjesto često prakticiranog plitkog disanja iz prsa, dolazi disanje iz trbuha, pa si tijelo samo uzima zrak koji treba.
5. toplina tijela- kad je disanje opuštenije i lakše, oslobađamo se grčeva u trbuhu, protok krvi se poboljšava u cijelom tijelu, te se tijelo ispunjava ugodnom toplinom.
6. hladno čelo- kad je ostatak tijela dobro opskrbljen krvlju, pa kada nema unutrašnjih napetosti ni tjelesnih ni psihičkih, koje bi preplavile krvlju glavu, imamo hladno čelo i glava nam je lagana.

Da bi autogeni trening mogao pripomoći ozdravljenju, mora se sistematski i dugo prakticirati. Ne mogu se očekivati rezultati preko noći.

Autogeni trening pozitivno mijenja stav prema životu i samom sebi, a kad netko jednom navježba i nauči pravila, neće se više htjeti toga odreći.

Znamo da su mnoge današnje bolesti prouzročene duševnim putem, dakle psihosomatskog su porijekla. Isto tako znamo, da tijelo i duša idu u paketu i da su povezani, ali i da utječu jedno na drugo. Ako vodimo brigu o duši, automatski pozitivno djelujemo na tijelo.

Istraživanja su pokazala da svakodnevnim autogenim treningom pozitivno i preventivno utječemo na imunološki sustav. Prijelomi kostiju brže zacjeljuju, jer je prokrvljenost bolja. Slijepima autogeni trening daje veću unutrašnju sigurnost. Govorni poremećaji, osobito mucanje se autogenim trenimgom ispravljaju. Pjevači mogu postići opuštanje glasnica. U psihoterapiji djeluje dobro na neke oblike neuroza i anksioznosti. Svi poremećaji prehrane, se također mogu izlječiti autogenim treningom. Iznimno dobri rezultati postignuti su kod odvikavanja od pušenja.

Kako možemo pristupiti vježbanju?

Uzet ćemo vježbu težine. Cilj te vježbe je opuštanje mišića, koji pokreću, mislimo pritom na mišiće udova. Dešnjaci započinju sa desnom, a ljevaci s lijevom rukom. Važno: vježbu moramo uvijek započeti s istom rukom! Kad bi započeli prvo s jednom, pa drugi puta s drugom, uspjeh bi izostao. Formula za dešnjake glasi: ” Desna ruka je potpuno teška “. Formula za ljevake glasi: ” Lijeva ruka je potpuno teška “. Tu formulu u mislima izgovaramo našim unutarnjim glasom. Pustite svom unutarnjem glasu u ravnomjernom taktu, izgovaranje formule više puta. Pritom si fiksiramo tu formulu sve do onog trenutka, kad nam ona izgleda kao da je napisana velikim štampanim slovima.

Cilj vježbe je usmjeravanje koncentracije na stvarnu težinu ruke, na njenu vlastitu težinu. Kod sportaša se za istu vježbu može uzeti i noga. Ponekad se može težina prvo osjetiti u suprotnoj ruci. To je zbog međusobne povezanosti udova, pa se težina s jedne ruke može prenijeti na drugu. Nakon 10 dana vježbanja, ta se težina može osjetiti u svim udovima i to se dogodi spontano. To je takozvana generalizacija.

Onda slijede formule: ” Obadvije ruke su posve teške “. Ili ” Ja sam cijeli posve težak “. Pritom trebamo pronaći vlastiti ritam vježbanja. Ako osjetimo pad koncentracije, prebacujemo se na formulu: “Potpuno sam miran i opušten “. Vježba se mora prekinuti, u slučaju da nam umirujuća formula zakaže. Moramo se “Vratiti natrag”. “Vratiti se natrag” se može pomoću slijedećih formula: “Ruka čvrsto”, “Diši duboko!” i “Otvori oči!”. Sve to moramo izgovoriti unutrašnjim glasom, naglašavajući pojedine slogove, slično budilici.

Oprez: iza svake vježbe se treba vratiti natrag.