loader
Every one of us has power to be creator of every moment of the life!

Homeopatija je djelotvoran sustav liječenja, koja na osnovu cjelovitog i individualnog pristupa pacijentu propisuje homeopatske pripravke. Uporabom homeopatskih pripravaka uspostavlja se poremećena ravnoteža pacijenta. Homeopatski pripravak stimulira samoiscjeljujuće snage organizma te radi na mentalnim, fizičkim i emocionalnim razinama osobe.

Smatra se da su svi simptomi bolesti izraz neravnoteže unutar cijelog čovjeka, tako da je potrebno liječiti pacijenta , a ne bolest.

Homeopatija liječi i uravnotežuje cijelog pacijenta, a ne samo njegove simptome bolesti.

Pridržava se starogrčkog Hipokratovog principa “Slično se sličnim liječi” (Similia Similibus Curentur). To znači da neka supstanca uzeta u velikim količinama izaziva simptome koje ta ista tvar pripremljena na homeopatski način liječi. Poznato je da kava uzrokuje nesanicu kod zdrave osobe. Homeopatski pripravak od crne kave (Coffea c.) liječi neke vrste nesanice. Lijek ne prisiljava na san svojom kemijskom količinom već stvara uvjete za spontano usnivanje.

POVIJEST HOMEOPATIJE

Homeopatsko razmišljanje započelo je s HIPOKRATOM (470-400 p.n.e.) koji je govorio o izlječenju:

-putem suprotnosti „Contraria contrariis” (alopatska medicina)

-putem sličnosti – “Similia similibus curentur” (homeopatija)

Švicarski filozof i liječnik PARACELSUS u 16. stoljeću nastavlja tu osnovnu ideju homeopatije. Njegovo liječenje sifilisa živom zasnovano je na pojavi da živa u toksičnim dozama izaziva slične simptome kao bolest sifilis.

Homeopatiju je kao alternativu konvencionalnim medicinskim metodama liječenja uveo slavni njemački liječnik CHRISTIAN SAMUEL FREIDRICH HAHNEMANN (1755-1843). Smatramo ga ocem homeopatije u onom obliku kakvu je danas poznajemo.

Rođen je 10.04.1755. Njegov otac bio je siromašni slikar na porculanu u poznatoj tvornici u Meissenu. Izuzetno konzervativan i uskogrudan obeshrabrivao je svaki sinovljev pokušaj da se školuje. Ne poštujući očeve teške zabrane, mladi Hahnemann je pratio svoje snažne intelektualne sklonosti. Često je kao dječak umjesto da spava, noći provodio čitajući i upijajući znanje. Seoski učitelj, kojem je bio najdraži učenik ohrabrio ga je da nastavi školovanje na višim školama. Školuje se u Leipzigu i Beču gdje se upoznaje s medicinskom praksom. 1783. odlazi u Desson gdje se bavio kemijom i vršio kemijska istraživanja. Do današnjeg dana ga smatraju autoritetom u oblasti toksikologije i medicinsko- pravnih aspekata trovanja teškim metalima. Dobro je poznavao nekoliko europskih i orijentalnih jezika i puno je vremena provodio prevodeći medicinsku literaturu na njemački jezik. Prevodio je Cullenovu „Materiu medicu“ i u jednoj od svojih karakterističnih opaski kritizirao njegovo mišljenje o djelovanju kininovca u liječenju malarije. Došao je na ideju da na sebi isproba djelovanje kininovca i simptome malarije koje izaziva. S tim je dokazao da kinin izaziva simptome malarije i isto tako ih liječi. Kinin mu je otvorio spoznaje o principima homeopatije. Uz grupu učenika entuzijasta nastavio je s testiranjem i drugih potencijalnih lijekova.

1813. god. za vrijeme epidemije tifusa koja je zahvatila Napoleonove trupe nakon bitke kod Leipziga, Hahnemann je homeopatski tretirao 180 ljudi od kojih je samo jedan umro.

1831. god. harala je epidemija kolere. Za tretiranje bolesti Hahnemann je dao lijek Camphor i tamo gdje je bio korišten homeopatski tretman rezultati su bili uspješni. Jedan od Hahnemannovih sljedbenika dr. Quin i sam je bio jedan od mnogo ljudi izliječenih od kolere. Zainteresirao se za homeopatiju i u Londonu započeo homeopatsku praksu, te je 1849. godine osnovao prvu homeopatsku bolnicu.

U Hrvatskoj homeopatske pripravke prvi primjenjuje dr. Stanislav Župić koji je jedno vrijeme bio ravnatelj Psihijatrijske bolnice Vrapče. Još davne 1920. god. liječi svrab, gnojne infekcije, postoperativne fistule, stare gastritise alkoholičara, pareze živaca, epilepsije, sklerotične pojave itd.

Krajem 19. stoljeća u SAD su postojale 22 homeopatske škole i više od 100 homeopatskih bolnica. Tada je više od 15 posto svih liječnika prakticiralo homeopatiju.

U Indiji je homeopatija dio nacionalnog zdravstvenog sistema, gdje ima preko 100 homeopatskih medicinskih škola i više od 100 000 homeopatskih liječnika.

HOMEOPATSKI PRIPRAVCI

Homeopatski pripravci mogu biti mineralnog, biljnog, životinjskog i organskog podrijetla. Originalna supstanca se postupno razrjeđuje uz ritmičko protresanje. Kako se smanjuje masa fizičke supstance, tako se povećava njena energetska vrijednost. Taj postupak se zove POTENCIRANJE, tj. zadobivanje snage. Pripravci su jako razrijeđeni, pa stoga ne mogu biti toksični, ne izazivaju nikakve nuspojave, niti postoji mogućnost navikavanja na njih.

Homeopatski pripravci nisu testirani na životinjama. Testiraju se na zdravim ljudima tako da mi znamo njihovo djelovanje na ljudskom organizmu. To se zove dokazivanje. Simptomi koje dokazivač dobije daju sliku lijeka koju taj pripravak liječi.

Protivnici homeopatije će reći da je to placebo učinak. Postoji film kojeg je snimio BBC gdje je pokazano stado krava oboljelih od mastitisa koje su uvjerljivo reagirale na homeopatski lijek Phytolaccu. Polovica stada liječena je homeopatskim lijekom. Mastitis se smanjio za 95% u odnosu na drugo stado koje je liječeno antibiotskom terapijom. Teško je vjerovati da se radilo o placebo efektu. Životinje i djeca ne znaju za placebo efekt.

U našim ljekarnama dozvoljena je slobodna prodaja homeopatskih pripravaka. To su uglavnom kombinacije više homeopatskih pripravaka za koje se zna da djeluju na pojedine sindrome (gripa, sinusitis, alergija, PMS itd.) Osim toga, prodaju se i pojedinačni homeopatski pripravci.

NAČINI PROPISIVANJA HOMEOPATSKIH PRIPRAVAKA

U homeopatiji se svaki pacijent tretira kao specifična jedinstvena individua. Iako bolest zbog koje različiti pacijenti traže savjet homeopata može biti ista prema zapadnoj medicinskoj nomenklaturi, specifičan homeopatski pripravak može biti različit za svakoga. Homeopat koristi iscrpan razgovor (uzimanje anamneze) kako bi svakom pacijentu odredio njegov konstitucijski lijek. Individualan pristup je važan jer ne postoje dvije jednake osobe ni u bolesti ni u zdravlju. Cilj homeopata nije samo ublažavanje pacijentovih trenutnih simptoma nego i njegovo dugoročno zdravlje. Zato pri kliničkom razgovoru homeopat treba dobiti spoznaju o osjetljivim i jedinstvenim reakcijama pacijentovih obrambenih mehanizama na različite stresove kojima su izloženi. Ovaj razgovor ponekad traje 1-2 sata. Pacijentu se može učiniti da su neka pitanja suvišna jer on tada ne vidi direktnu povezanost pitanja s trenutnim problemom koji osjeća. Ta su pitanja potrebna zato što homeopat ne obraća pažnju samo na vodeću dijagnozu, tj. bolest, nego osobu promatra kao cjelovito, specifično i jedinstveno biće.

Uzimajući anamnezu homeopat dobiva pregled raznih emocionalnih, mentalnih i fizičkih simptoma pacijenta. Nakon anamneze homeopat uspoređuje simptome pacijenta s opisom pripravaka u knjizi – Materia medica i tako određuje samo jednu supstancu koja je najsličnija pacijentu. S obzirom da o konstituciji te osobe ovisi odabir pripravka, njega nazivamo konstitucijskim homeopatskim pripravkom.

S obzirom da postoje dvije vrste homeopatskih pripravaka, postoje i dva načina propisivanja. Homeopat može propisati pojedinačni pripravak (klasična homeopatija) ili kombinaciju pripravaka (klinička homeopatija).

Klinička homeopatija tretira ciljano određene bolesti homeopatskim pripravcima s obzirom na homeopatsku farmakopeju. Propisivanjem kombinacije pripravaka djeluje se na izlječenje pojedinih sindroma. Ako je osoba imala npr. gripu i izliječila je kombiniranim preparatom, to ne znači da su riješeni i njeni drugi zdravstveni problemi. Toj se osobi stoga preporuča da ode klasičnom homeopatu, koji će odrediti samo jednu supstancu, koja potpuno pokriva njenu cjelovitost i svu njenu simptomatologiju.

Dakle, klasična homeopatija se drži načela da se ne kombiniraju homeopatski pripravci, nego se propisuje samo jedna supstanca u jedno vrijeme. Obično je dovoljna samo jedna doza u mjesec dana za pokretanje procesa izlječenja. Klasična homeopatija zahtijeva ogromno znanje i iskustvo, što nije lagano za homeopata, ali je najefikasnije za pacijenta.

Uzimanjem prave supstance osoba se u potpunosti vraća u ravnotežu i zdravlje, a brzina izlječenja ovisi o njenoj vitalnosti. Homeopatski pripravci se mogu davati kod akutnih ili kroničnih bolesti i kao prva pomoć. Homeopatijom se mogu tretirati sve osobe, uključujući djecu i trudnice. Jednako uspješno tretiraju se biljke i životinje.